Svjedočenje: Kad je Vedran pao, shvatili su o da to nije njihova privatna zajebancija

Svjedok i sudionik događaja, navijač Širokog Brijega Ivan Naletilić-Keja, opisao je za Net.hr kako su Širokobriježani tog mirnog nedjeljnog popodneva doživjeli ofenzivu 500-tinjak sarajevskih navijača na svoj uspavani grad.

"Utakmica je trebala početi u 15.30, oni su stigli oko 15.10. Ja i moje društvo smo sjedili točno ispred stadiona, u kafiću Indirekt, uz tribinu. Dolazi autobus, pa iza njega dva auta, prvo alfa romeo bez tablica, onda ide nabrijani BMW. Ukupno unutra, osam ljudi moje građe (105 kila, k o međedi), stariji, ozbiljniji ljudi, i odmah za pozdrav dižu srednji prst. Oni ta dva auta parkiraju gdje je poslije bio izgoreni golf, a iza njih dolazi još jedan autobus pun k o šipak. Čim su izašli, idu na stadionski ulaz i napadaju jadnog Banožića, inače našeg gradskog poštara, koji radi i na ulaznicama . Oni ni ne pokušavaju ući na utakmicu, nego mu otimaju torbicu, pare i karte", opisuje Naletilić čudan dan u Širokom i dodaje kako takav nevjerojatan napad kod stadiona na Pecari nitko nije očekivao u to nedjeljno popodne.

"Brani ga dozapovjednik policije i šef osiguranja stadiona koji inače rade na ulazu u stadion, nema tu osiguranja k o u Zagrebu. Međutim, otvaraju se gepeci, a ta dva auta..., ma krcati do vrha oružjem – od palica željeznih, svakakvih, dijelovi od prometnih znakova, to sam vidio u sekundi, ali sjećam se jedne, to ne mogu zaboravit, zeleno-žuto-crvene s bodljama na vrhu".


"Krenulo je hordanje prema kafiću, tako to oni zovu. Počeli su na nas bacat boce, tukli su svime što su dohvatili, a nas desetak je stalo na crtu , uzeli boce, pepeljare i nekako ih privremeno zaustavili. Onda je krenulo na šake, držali smo ih tu jedno desetak minuta, bila su tri obična plavca ispred nas, bez ičeg, pa dovikivanje pič.. ustaške , bilo ih je puno, puno više od nas, na kraju smo se povukli ulicu dalje."


Sve se to, po priči svjedoka, odvijalo u prvih petnaestak minuta nakon izlaska Hordi zla u hercegovački gradić s desetak tisuća stanovnika. Naletilić kaže da su napadači oteli pištolje zbunjenim domaćim policajcima te da su krenuli niz grad i iznenadili 59-godišnjeg Ž.Z. koji je zalijevao cvijeće u svom vrtu. Iznenadili ga – metkom u natkoljenicu.

"Krenuli su prema gradu, napali su Zadrinu kuću, ranili ga i još ga cipelarili, to je neopisivo nešto bilo. Imali su dva pištolja, a to nije objavljeno u medijima. Oteli su pištolje našim policajcima kojih je u gradu možda ostalo ukupno dvadesetak. Onda su napali Samostan časnih sestara i zgradu Elektroprivrede, razbijali prozore, upadali u kuće, krali alat, pršute su ljudima otimali, ma klasična pljačka po kućama", priča ogorčeni Naletilić te nastavlja:


"Mi nismo bili spremni na takav napad. Naši navijači, Škripari, u to su vrijeme bili u svojim prostorijama i u kafiću na suprotnoj strani stadiona, tristo, četiristo metara od mjesta prvog napada. Nitko nije znao što se događa u prvi čas. No, telefoni su proradili, i tek onda je došla ekipa, njih pedesetak. Tad smo već bili pomalo ravnopravni. Napadači su se povukli, ali je s leđa, iz smjera Mostara, došlo još sedam, osam kombija i malih auta s njihovim navijačima. E ne da su tada bili nadmoćniji brojčano, nego ja u životu nisam vidio da netko na glavu navlači hokejašku masku, one štitnike sve šta imaju i ne znam šta sve su donijeli. Čim su izašli, počeli su razbijat našu dvoranu, pa kuće, počeli su nas gađat ciglama, nismo imali šanse. Pa njih je došlo pet stoja, naoružani, puni oružja do zuba."

"Kad mi idemo u Sarajevo, onda nam na ulazu u njihovu županiju izuvaju cipele i skidaju gaće. Kad oni dolaze ovdje, nema toga. Gledaj, došli su s dva auta puna oružja. Policija je u nas tog dana bila potlačena vrsta, nisu imali ni kacigu ni štit. Uvalili su ih u govna maksimalno. Pa oni su gađali našu pumpu bakljama, dvije su pale na benzinsku, sreća da nije sve grunulo."


"Nažalost, prestalo je tek kad je jadnik poginuo. Ne znam tko je pucao, ali kad je Vedran Puljić pogođen, sve je stalo. Onda su tek došli sebi. Vikali su: Ubiše nas, ubiše! Lovili su se za glavu i plakali. Nažalost, to je bio prijelomni trenutak, shvatili su da to više nije njihova privatna zajebancija. Vikali su: Daj kombi, daj hitnu ."



Neredi su stali sat poslije početka sukoba, kad je u Široki dozvana specijalna policija, poslana u Mostar na visoko rizični okršaj Veleža i Zrinjskog.

"Specijalci su došli sat poslije fajta, s transporterom JNA koji smo mi oteli u ratu, kombijem i maricom. Natrpali su ih u autobuse i odveli prema Mostaru. Poslije su se njihovi zaostali krili po kućama, pa naše žene su ih skrivale. Vidio sam dečka u 23 sata navečer kako trči po gradu i ne zna gdje bi bjež o", opisuje Naletilić bizarni epilog nogometne tragedije koja je ovih dana tužnije nego ikad podijelila BiH.

Osim tragično preminulog Vedrana Puljića, u sukobima je ozlijeđena 31 osoba, 16 policajaca, šest navijača je propucano, a sedam ih je, uz Olivera Knezovića, bjegunca osumnjičenog za ubojstvo, završilo u širokobriješkom zatvoru.

Je li napad na gostoljubivi hercegovački gradić samo redovna navijačka akcija s neplaniranim posljedicama, ili tragedija u Širokom zaista koristi nekom bolesnom umu?


"Oni su desna ruka stranke SDA, slobodno to napiši. Ovako je Arkan počeo na Maksimiru sa Zvijezdom, isto ovako. Pazi, dopredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo došao je s oružanom pratnjom po tih sedam huligana u Široki i odveo ih u Sarajevo u 11 navečer. Taj Mersad Kebo i ekipa s rotirkama su prvo uletjeli pred zgradu tužiteljstva, ali ih je sudska policija spriječila da uđu. Na kraju su te huligane ipak odveli u Sarajevo, gdje su ih dočekali kao heroje, a ovdje se tuži momka koji je optuženik, a svi već pričaju da je ubojica i gotovo. I neka je pobjeg o", zaključio je Naletilić.

pregledi ( 1359)